Biste li voljeli otići na ovakvo mjesto? I recimo….ne platiti ništa osim puta?
Biste li u tom slučaju pristali na neku kompenzaciju s vaše strane, npr, da morate nekome pomoći nešto raditi?

Znam da je danas svima svakodnevica kaotična i kada razmišljamo o odmoru vidimo se sa sve 4 u zrak, na nekom bazenu, koktelom u ruci, knjigom i duuuugim spavanjem. No, takav odmor si mogu priuštiti samo oni koji nemaju klince. Oni sa klincima svjesni su da ih čeka akcija od jutra do mraka, pa im zapravo godišnji predstavlja samo malu promjenu okoline ;p.

Obzirom da nas, kako god okrenemo, čeka akcija, zašto ne bi to bila akcija na nekom ovakvom mjestu? Meni je ovo idila…jezero, šuma, priroda. Inače, na slici je farma haskija u Finskoj. U zamjenu za besplatan smješta, traže ispomoć sa psima. I dalje djeluje primamljivo? Ili ipak ne?

Svoje prvo dijete rodila sam u 4 mj…za prvi Božić imao je 8 mjeseci. Svi znamo koliko je taj prvi Božić važan, pa sam ja kao i svaka friška mama nadobudna kupila lijepi outfit i odlučila kako ćemo se fotkati pred borom. Kako da ne.  Rasvjeta u kući je koma, jer je rano mrak a svjetla u dnevnoj slaba, malac neće bit na rukama nego bi puzao i dirao bor, trpa ruke u usta i slini ko nenormalan jer mu idu zubići…tako da su sve ispale slike mutne, a on se od ruku u ustima gotovo ni ne vidi, da ne govorim koliko su moje i muževe facijalne ekspresije na tim slikama zanimljive…Ako s tog prvog Božića imam dvije solidne slike, puno sam rekla. Mislio bi čovjek da kako rastu da će ići na bolje. Ali ne! Sve su nemirniji, ne žele se stati da ih slikaš, ako ih i uspiješ nagovoriti slože takvu facu da bi radije da ih nisi ni slikao…i tako meni puknuo film i odlučila sam nam prošle godine rezervirati termin za profi fotkanje! Kud puklo da puklo, izdvojit ću parsto kn i imati neke normalne fotke koje mogu podijeliti bakama i dedama, staviti na zid, kalendar i sl.

Prvo što sam išla kupiti tijekom prve trudnoće bila su kolica. Ušla sam nadobudno u dućan, laganini razgledala, vidjela što mi sve sviđa, i ok, budem doma još malo prosurfala prije konačne odluke. Otvorim google, par stranica dućana sa kolicima, a ono najednom – panika! Svaka imaju tri milijuna opcija, pa dodataka, pa ekstra dodataka koji se plaćaju, onda još 2 u 1, 3u 1, 1u1… Instant mi je mrak pao na oči. Uzela sam si pauzu od nekoliko tjedana, razmislila kaj mi je bitno, otišla u dućan i na kraju uzela ona koja su, em bila na akciji, em odgovarala onome što sam mislila da bi mi moglo trebati. Nisam puno fulala, generalno i danas mislim da nisam mogla puno bolje izabrati.

No, ajmo od početka. Tijekom vozikanja dvoje djece u kolicima i konzultiranja nekoliko frendica pri kupnji istih, otprilike sam skužila na kaj treba obratiti pažnju kod kupnje kolica. Pa evo, par sitnica, koje će vam možda jednog dana malo olakšati sav taj proces.