Recenzija: Smola – Ane Riel

Ok, ok ,ok…Napokon je stigla! Ovo je jedna od knjiga koje sam prošle godine pročitala na engleskom i nisam mogla dočekati hrvatski prijevod. Zašto? Sasvim jednostavno, jer je ne mogu dovoljno preporučiti, a čitati na hrvatskom je ipak prirodnije većini ljudi ovdje.

Odakle da počnem? Ovu knjigu teško je predstaviti, najjednostavnije je mozda samo reći – uzmite je i procitajte. Jer vjerujete mi, ništa, ali baš ništa, vas ne može pripremiti na ono sto vas čeka. Ona je mračna i prilično uznemirujuća…no jednako tako i apsolutno briljantna. Ako bih trebala dati neki neku generalnu sliku, Smola je poput neke čudne mješavine knjiga Djevojka iz močvare i Obrazovana, uz dodatak vibre romana Gillian Flynn.

Priča je to ispričana ponajprije iz perspektive šestogodišnje Liv. Način pisanja je jednostavan i direktan, no zapravo, fascinantno je koliko se slojeva nalazi ispod toliko bazičnih rečenica. Smola je priča o svemu što bismo učinili da zadržimo one koje volimo i priča o svemu onome što duboka tuga može učiniti od čovjeka. Ali, budite oprezni, nije ovo jednodimenzionalna knjiga. Naprotiv. Nevjerojatna je količina obiteljske disfunkcionalnosti, graničnog ponašanja i ludosti na ovim stranicama. Neke scene će vas šokirati, neke vas možda i natjerati na povraćanje. Doduše, biti će i smijeha i totalno apsurdnih situacija. Ali, bez obzira na sve to, zavoljet ćete ove likove. Iako stvari koje rade ne mogu biti apsolutno ni ikada opravdane, niti na jedan jedini način, razumjet ćete razloge koji su ih natjerali na to. I vjerujem da je upravo to dokaz koliko je Ane Riel izvanredan autor – da unatoč cijeloj toj poremećenoj okolini, svim tim ludim i očajničkim postupcima, ona uspijeva prikazati ljudskost svojih likova. 

A kraj….uf. Šokirat će vas i ostaviti bez teksta. Od srca ovu knjigu preporučujem svima. Ok, možda ne baš onima slabog želuca. A ja krećem na čitanje…isponova.

Izdavač: Vorto Palabra / Znanje