KLUB P.S I LOVE YOU – CECILIA AHERN

Prvi primjerak ove knjige, da budem točnije, prvih par poglavlja, imala sam sreće dobiti tik po njenom izlasku. Na stranici NetGalley bila sam jedna od sretnica koji su dobili taj primjerak u e-formatu. Naravno,  odmah sam se bacila na čitanje i zaključila da je to nešto što svakako moram nabaviti čim prije.  Jer, tko se ne sjeća srcedrapateljne priče o Holly i Gerryju, ako ne iz knjige, onda barem iz istoimenog filma.

Srećom pa su naši izdavači ovoga puta bili brzi i nanjušili novi hit, tako da se hrvatsko izdanje jako brzo nakon izlaska originala našlo i na policama naših knjižara. I u mojim rukama, naravno :). Moram priznati da sam počela sa čitanjem malo skeptično, i to iz više razloga. Kao prvo, bila sam svjesna da je onakav hit nemoguće nadmašiti, plus, nikada mi baš nisu skroz sjele knjige Cecilie Ahern (osim naravno, P.S. Volim te).  A i tema ove knjige mi je jednostavno – teška.  Priča se nastavlja 7 godina nakon Gerryjeve prerane smrti, i šest godina nakon što je Holly pročitala njegovo posljednje pismo. Nakon podcasta u sestrinoj trgovini rabljenom odjećom, Holly, koja ima novog dečka i napokon ima osjećaj da je krenula dalje, dobiva ponudu da pomogne grupici ljudi s neizlječivim bolestima,da im pomogne u ostvarivanju želje da, poput Gerryja, ostave poruke za svoje najmilije nakon što umru.

Smrt je teška. Teško je pisati o njoj, teško je čitati o njoj. Teško je morati se suočiti s njom u kojoj god ulozi bili. Teško je preslaba riječ…to je razarajuće, iscrpljujuće i strahovito bolno . Danas ovu knjigu čitam drugačije nego sam čitala P.S. Volim te. Tada, u dvadesetima, nisam imala pojma o životu, vidjela sam to samo kao tužnu i romantičnu knjigu. Sada, kada sam u godinama gdje članovi obitelji polako odlaze, kada sam iskusila i vidjela svašta i čula toliko tužnih priča, sada plačem dok  ovo čitam. Cijelu drugu polovicu sam provela u suzama , zbog Holly koja se još uvijek ne može pomiriti sa onime što je prošla, zbog članova Kluba P.S Volim te, koji žele ostaviti neki trag u ovom našem svijetu, za tužnim sudbinama koje snalaze ljude diljem svijeta. Za nepravde, za bolesti, za nesreće. No nije ovo samo knjiga o smrti, iako je ona njena okosnica. To je i knjiga o prijateljstvu, o bezrezervnoj podršci, o dobrim djelima, o suočavanju sa samim sobom i o nadi. O preživljavanju i o nastavku. O životu.

Da bi pročitali ovu knjigu, trebate imati hrabrosti. Ali opet, žao bi mi bilo da je ne pročitate. Jer, smrt je sastavni dio života, i konstantno nas okružuje. Koliko god nam je teško prihvatiti taj suživot, moramo se nekako naučiti živjeti s njom. A ova knjiga je dobar uvod u to.

”Bio je to njegov način da kaže, ne samo meni, već čitavom svijetu, sjeti me se. Jer na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se ne izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju. ”