IZGUBLJENA SVJETLOST – JILL SANTOPOLO
Početak ove knjige podsjetio me na toliko već pročitanih knjiga, toliko ispričanih priča, toliko pogledanih filmova na temu posebne spone dvoje ljudi, na temu posljedica 11. rujna 2001. No opet, bilo je nešto novo u svemu tome, u načinu na koji je ova priča ispričana. Nekoj toplini, nekom iskustvu, nekoj iskrenosti. Kao da sama autorica piše ovo pismo nekoj svojoj davnoj ljubavi. A opet, i ne toliko davnoj.
Ima ljudi koji ti obilježe život. Neki ostanu u našem životu zauvijek. Neki samo protutnje kroz naš život uskovitlajući sve i zatim nestanu. Neke zapravo niti ne upoznamo, a toliko nas inspiriraju, usmjere, ohrabre. Vjerujem da je svaki čovjek koji je na bilo koji način bio dio mog života dio moje današnje osobnosti. Jer svatko ostavi utisak, čak i kada ne misli tako.
” Rekla je kako misli da je svaka njezina veza jedna vrsta vatre. Da se neke vatre čine kao šumski požari – moćne su, nesavladive i opasne, i imaju sposobnost da te spale prije nego što uopće shvatiš da te vatra guta. A neke se veze čine kao vatrica na ognjištu – postojane su, stabilne, ugodne i zdrave. Imala je ona još primjera – veza nalik na lomaču – ta je seks za jednu noć, mislim, ali šumski požar i vatrica na ognjištu dvije su kojih se najviše sjećam. ”
Ovo je priča o Lucy i Gabrielu, dvoje ljudi koji se upoznaju na fakultetu, 11.09.2001., na dan terorističkog napada na WTC u NY. Dok zajedno promatraju promjene koje se dešavaju u njihovom gradu, između njih se stvara spona koja će ih držati zajedno cijeli život. Iako se razdvoje pa opet sastanu, ne razdvajaju se mislima jedan od drugoga. Kroz veze, brakove, djecu, odlaske i dolaske, neka posebna energija između njih dvoje ostaje zauvijek prisutna.
”Jesam li bila slijepo zaljubljena u tebe? Jesmo li bili slijepo zaljubljeni jedno u drugo? Može li slijepa zaljubljenost ovoliko dugo trajati? Ili je ono među nama uvijek bila ljubav? Voljela bih misliti da jest.”
Možemo li cijeli život biti zaljubljeni u jednu osobu? Biramo li sami svoje puteve, donosimo li odluke o budućnosti na temelju racionalnih argumenata, procjene faktora rizika, ili jurimo svijetom nošeni osjećajima? Toliko pitanja postavlja ova knjiga, napisana sa toliko emocija da ne možeš ne ući u Lucyjin svijet. Niti ona niti Gabe nisu savršeni, svaki ima svojih mana i svojih loših odluka, no to je samo razlog da ih se zavoli još više. Jer nitko nije savršen, jer život nije savršen. I to je ok.
”Mislim da moraš odraditi jednu vrstu procjene rizika u vezi. Koliko si sretna i je li taj gubitak sreće vrijedan potencijalnog pronalaska nečeg boljeg s drugom osobom. Ne znam jesam li spremna na taj rizik. Ono, gdje je granica? Ako sam osamdeset pet posto sretna s Tomom, hoću li to ugroziti zbog mogućnosti da budem devedeset pet posto sretna s nekim drugim? I koji je maksimum sreće koji možeš s nekim postići? Mislim da to nije sto posto. ” (Izgubljena svjetlost – Jill Santopolo)