AMERIČKA PRAŠINA – JEANINE CUMMINS

Ljudi, slušajte. Ova knjiga nešto je stvarno posebno.

Ne sjećam se kada sam posljednji puta pročitala ovakvo štivo. Knjigu koja me slomila u komadiće i stegla oko srca. O plakanju neću, tu nisam jaka, lako se rasplačem na tužne sudbine likova. No ne nailazim često na knjigu koja bi me natjerala da preispitam svoje stavove i svoje vrijednosti…kao osobe, kao žene, kao majke. Knjigu zbog koje bih poželjela biti bolja osoba, obzirnija i uviđavnija prema drugima, prema onoj drugoj strani priče koju rijetko kada imamo prilike čuti.

Američka prašina govori o putu koji majka i sin moraju prijeći kako bi pobjegli od meksičkog kartela negdje na sigurno. U Ameriku. No, nije to samo još jedna od priča o snazi majčinske ljubavi. To je također i priča o užasima današnjice i nesretnim sudbinama. A iako se radi o fikciji, surova realnost je da danas nemali broj ljudi mora bježati kako bi osiguralo sebi i svojoj djeci barem koliko toliko pristojan život. Koliko očajan mora biti netko da ostavi sve i krene na smrtonosan put u nepoznato? Ne mogu niti zamisliti strah i beznadnost koju ljudi osjećaju u trenutku kada se odluče upustiti u takav podhvat.

U modernom svijetu ilegalna imigracija nešto je za što znamo da postoji ali ne razbijamo baš glavu s time. Ne razgovaramo o tome. Ovdje na našim prostorima, ruta je sirijskih migranata na putu prema Europi. Pogotovo na dijelu Hrvatske gdje ja živim. Nisam ih nikada vidjela – uglavnom se kreću po šumama, noću. Barem sam tako čula. Iskreno, ne znam što bih napravila da ih sretnem. Vjerojatno bih se, ponukana svime što nam mediji serviraju, prilično isprepadala. Ali, jesmo li ikada stali i razmislili o njihovim pričama? Njihovim životima? Jedino što znamo su slike sa tv-a, ograde, zidovi, vojska i policija, kampovi i masa ljudi. Koliko bi nam teško bilo stati, ponuditi im vode, hrane, odjeće?

Nikada ne možemo reći što nam budućnost donosi. Kada se sjetim rata na našim prostorima, koliko je ljudi tako pobjeglo, u strahu, bez ičega…..Možda ću se jednom i ja naći u takvoj situaciji. Ili član moje obitelji. U ovom ludom svijetu zaista je sve moguće. I zato postoje knjige poput ove – da nas natjeraju da stanemo na sekundu, razmislimo i da se pokušamo uzdići iznad naših predrasuda. Jer na svijetu nikada ne može biti dovoljno dobrote , ljubaznosti i podrške. Ja zaista vjerujem u to.
⠀