Recenzija : Tu sam pred tobom trilogija – Jojo Moyes

Kao što sam već jednom spominjala, kada se radi o knjigama u nastavcima, redovito mi se dešava da razvijem svojevrsni OPK. Ne mogu početi čitati ako kod sebe nemam sve izdane nastavke, i obavezno ih čitam sve zaredom. Možda mi je ponekad previše, možda bih ponekad puno bolje nešto doživjela da između napravim neku pauzu, no ovakav način čitanja mi omogućuje da se bolje uživim u priču i likove, i da, senilna kakva jesam, do čitanja sljedećeg dijela ne zaboravim većinu onoga iz prethodnog. Trebalo mi je vremena da sakupim sva tri nastavka trilogije Jojo Moyes, no kada sam jednom krenula, mogu reći da sam ih pročitala sve u tjedan dana (bravo ja!).

”Tu sam pred tobom” prvi je nastavak ovog serijala. Toliko sam o ovoj knjizi čula pohvala, da sam sam, kao i uvijek u takvim slučajevima, sa čitanjem krenula malo skeptično. No, zaista nisam imala razloga. Jojo Moyes sa ovom je knjigom napravila vrhunski posao, i jedina je knjiga iz ove trilogije koja je nedvojbeno zaslužila čistu peticu. Da, je romantična. Da, je u momentima tipizirana.  Da, strahovito je tužna. No, ono što me apsolutno oduševilo je energija ove knjige. Emocije likova toliko su iskrene i realne, da sam ih i sama osjećala. Dijalozi su britki i duhoviti, pa sam se na momente zaista od srca nasmijala, a likovi tako dobro portretirani da sam imala osjećaj kao da sam ušetala u neki film. Lousa Clark vedra je i puna života, ali pomirena sa sudbinom života u malom gradu. Will Traynor živio je život punim plućima dok ga fatalna nesreća nije ostavila zauvijek prikovanog za kolica.  Kako će izgledati susret i suživot dvoje ljudi koji su toliko slični, no opet, u nekim stvarima, svjetovima daleko? I kako će Willova želja za smrću utjecati na Louisina razmišljanja i pogled na život?

Možda sam ostala toliko oduševljena ovom knjigom jer i sama vjerujem da su ljudi i iskustva ono što nam obilježava život, što mu daje značenje i mijenja nepovratno. Svaki čovjek i svaka osoba koju upoznamo utječe na nas, bili mi svijesni toga ili ne. Iza romatične površine u ovoj se knjizi govori o izrazito teškim temama. Pravu na život i pravu na smrt, važnosti obitelji, utjecaja nas kao pojedinaca na ljude koji nas okružuju, te osobnom poimanju sreće. No ona im pristupa realno i racionalno, na glas izgovarajući sve dileme kroz koje prolaze ljudi u takvim trenucima., te sa dovoljnom dozom humora da se ne doima depresivno. Sve u svemu, iako na prvu djeluje kao lako štivo, ova će vas knjiga na sve načine uzdrmati do temelja.

”Poljubila sam ga ne bih li ga dozvala natrag. Poljubila sam ga i pustila da mi usne počivaju na njegovima tako da su nam se dahovi izmiješali, a suze iz mojih očiju postale sol na njegovoj koži, pa sam si rekla kako će, negdje, sitne čestice njega postati sitne čestice mene, probavljene, progutane, žive, vječne. Željela sam utisnuti svaki djelić njega u sebe. Željela sam ostaviti trag svoje volje u njemu. Željela sam mu dati svaki djelić života koji osjećam i prisiliti ga da živi. Shvatila sam da se bojim života bez njega. Kako to da imaš pravo uništiti moj život, željela sam ga oštro upitati, a ja nemam pravo utjecati na tvoj? Ali, obećala sam. ” (Jojo Moyes: Tu sam pred tobom)

‘‘Nakon tebe” prati život Louise Clark nakon smrti Willa Traynora. Većina recenzija govori kako je ovo najlošiji nastavak trilogije, i da zapravo, nakon onako snažnog završetka prvog dijela, nije  bio niti potreban. No, iako se slažem da je nešto lošija od ostalih, ne slažem se da je a) loša i b) nepotrebna. Potrebna je jer nam pokazuje kako se Louisa nosi sa posljedicama Willove odluke. Kako iako je njegov život završio, njezin nije.  Bez obzira što je on od nje tražio da živi život u potpunosti, ona to ne uspijeva jer je zapela u svojevrsnom limbu. S jedne strane još je vidljivo potresena svim događajima i nesposobna je vratiti se u normalan život zbog obećanja danog njemu, no opet sa mjesta se pomaknula tek toliko da može reći da je nešto napravila. Bol je još uvijek prejaka, još ga osjeća uz sebe i bez obzira što se trudi nastaviti dalje, to joj ne uspijeva jer joj stalno nešto govori da ako njemu nije bila dovoljna, neće biti niti ikome drugome.  Ova knjiga ima svoje zaplete i rasplete, uvodi neke nove likove, no prvenstveno joj je tema bol i suočavanje sa njom – kako prihvatiti ono što je bilo, ali ustati ponovno i nastaviti živjeti.

”Naučiš se živjeti s tim. S njima. Jer ostanu s tobom, iako više nisu živi, ne dišu kraj tebe. Nije to više ona ista prvobitna bol koja te drobi iznutra, ona koja te preplavi i tjera te da plačeš na krivim mjestima i da se nerazumno ljutiš na sve idiote koji su još živi, a osoba koju ti voliš mrtva je. Jednostavno se naučiš nositi s tim. Kao da se privikneš na prazninu i živiš oko nje. Kao da od kruga postaneš kolut.” (Jojo Moyes: Nakon tebe)

”Još uvijek ja”  započinje sa odlaskom Louise Clark u Ameriku. Ima novi posao, novog/starog dečka i, iako još uvijek osjeća Willa uz sebe, sve ide nekako u pozitivnom smjeru. No, kako će joj biti raditi ponovno uz Nathana, kojeg je posljednji put vidjela nakon Willove smrti; kako će se snaći u bogatom društvu sa Manhattana i da li će njena veza uspjeti izdržati test života na relaciji London-New York? U ovom nastavku Lousa ponovno postaje ona stara Lou, i iako joj Amerika godi, veza na daljinu nije uvijek laka stvar, posebno kada se u blizini nađe netko tko je gotovo kopija Willa Traynora. Mogla bih reći da je ovo radnjom najdinamičniji no emotivno, meni osobno, najslabiji nastavak. Louisa postaje sve samostalnija, sve sigurnija u sebe i izvanredno se snalazi u novom svijetu, no istovremeno je sve dalje od svog starog života i stare Lou. Kako pomiriti ono novo i ono staro i funkcionirati u oba svijeta?

”Imala sam izbor. Mogla sam biti Louisa Clark iz New Yorka ili Louisa Clark iz Stortfolda. Ili neka treća Louisa koju još nisam upoznala. Najvažnije je pobrinuti se da osoba kojoj dopustiš da hoda uz tebe ne bude ta koja odlučuje koja ćeš verzija sebe biti, pa da završiš kao leptir priboden na ploču u staklenoj vitrini. Ključno je biti svjesna da uvijek možeš pronaći način kako se ponovno stvoriti iz ničega. ” (Jojo Moyes: Još uvijek ja)

Naravno da će Louisa uspjeti i na kraju živjeti onaj život koji joj je Will predvidio. Trnjem do zvijezda, kako kažu. Sve u svemu, dirljiv završetak pustolovina i priče o Louisi Clark. Svidjelo mi se kako se Will još uvijek provlači kroz priču, ovog puta u vidu pisama koje je pisao mami iz New Yorka,  svidio mi se način kako, iako ga više nema, Lou pronalazi način da ga zadrži uz sebe. Upravo kroz ta pisma Jojo je čitateljima i u ovaj nastavak prenijela malo one magije iz prvog dijela, jer Will je zapravo onaj koji nosi cijelu ovu trilogiju i definitivno najkarizmatičniji lik cijelog serijala. Ovo je priča o ljubavi i gubitku, o dizanju i padanju, o obrascima ponašanja i lošim odlukama. Ovo je priča o obitelji i prijateljstvu, o onom najgorem, i onom najboljem.  Ovo je priča o životu u svim aspektima i zato ćete je voljeti.

””Urezana si mi u srce, Clark. Od prvog dana kada si ušla u kuću, sa svojom smiješnom odjećom, lošim vicevima i potpunom nesposobnošću da prikriješ ijedan osjećaj.  Promijenila si mi život više no što će ovaj novac ikada promijeniti tvoj. Ne misli prečesto na mene. Samo živi dobro. Samo živi. Voli te, Will. ” (Jojo Moyes: Tu sam pred tobom)

Izdavač: Profil Knjiga