RECENZIJA: PALAČA OD PAPIRA – MIRANDA COWLEY HELLER

” Sjedeći noću oko logorske vatre na plaži, odrasli i djeca jeli bi hamburgere hrskave od pijeska, prekrivene kečapom i relišem, poslužene na stolovima od naplavljenog drveta. Naši su roditelji pili džin iz staklenki za žele i nestajali u tami iza sjaja vatre kako bi u visokoj travi ljubili svoje ljubavnike.’

Uvijek je najteže napisati recenziju knjige koja nas je oduševila. Oduševila je čak i premala riječ. Ponijela, zaokupila, uvukla se u svaku poru. Koju smo čitali bez daha i usredotočeno, kao da nas je čitanje prijenijelo u neku drugu dimenziju, neku drugu stvarnost. A Palača od papira upravo je jedna od takvih knjiga.

Čitajući sinopsis, imala sam osjećaj da bi mi se mogla svidjeti, a na mojoj wish listi našla se već u momentu kada je objavljena kao knjiga mjeseca kluba Reese Witherspoon. Iako se ponekad ne slažem sa njenim izborima, moram priznati da sam mnogo knjiga pročitala upravo zahvaljujući Reesinim preporukama i uvijek posebno obratim pažnju na nova izdanja. Također, ulazak u širi izbor Ženske nagrade za fikciju za 2022. godinu, uz bok autoricama poput Elif Shafak i Ruth Ozeki, samo je pojačala moju znatiželju.

Zaista je teško opisati ovu knjigu. Na trenutke sumorna i teška, no ujedno i oda ljetu i oceanu, priča je ovo koja govori o disfunkcionalnim obiteljima, ljudskoj prirodi, krivim odlukama, naizgled nemogućim izborima i iskupljenju. No prije svega, ova knjiga govori o ljubavi. Različitim nijansama i različitim intenzitetima, no uvijek prisutnoj.

Ono što me posebno oduševilo u Palači od papira njeni su likovi. Realni i stvarni, prepuni ožiljaka iz prošlosti, istodobno i romantični i surovi, zaista su jedni od onih koji ostaju dugo u sjećanju. Na prvu možda neshvatljivi i sebični, do kraja knjige ipak ćete ih zavoljeti; posebice mamu Wallace čiji su me sarkastične upadice i usputni savjeti često nasmijale i unijele dašak života u ovu priču. Sa druge strane, odnos Elle i Jonaha toliko je dirljiv da bez obzira na moralna načela, nećete moći ne navijati za njih. Ništa u životu nije crno / bijelo, a različite nijanse sive upravo su ono što ga čini savršenim. I upravo su takvi likovi Palače iz papira – samo obični ljudi koji pokušavaju donijeti tračak svjetla u tamu koja ih okružuje.

”U moje smo se vrijeme jednostavno rastajali i ponovno stupali u brakove, kaže mama. Toliko je jednostavnije. Čak i osvježavajuće. Poput kupnje nove odjeće.”

Sve u svemu, moja iskrena preporuka za ovu knjigu. Nesavršena i potresna, emotivna i dovesti će vam ljeto. Ono sparno, pjeskovito i vječno, koje smo kao djeca toliko često priželjkivali.

Izdavač: Znanje