RECENZIJA: ČETIRI VJETRA – KRISTIN HANNAH

Da je Kristin Hannah postala neizbježno ime na svjetskoj literarnoj sceni dokazala je izvandrednim uspjehom knjige Moja Aljaska, a Netflix ekranizacija Ulice Krijesnica samo je dodatno popularizirala njene knjige široj javnosti. Iako je u svojim starijim djelima bila koncentrirana na suvremeno doba i ljudske odnose, u posljednjih se nekoliko djela okrenula povijesnoj fikciji koja je odlično prihvaćena kod njenih čitatelja. Čak i toliko da mnogi ljubitelji tog žanra Slavujevu pjesmu hvale kao jednu od najboljih knjige tematike Drugog svjetskog rata.

Sa najnovijom knjigom, Četiri vjera, Hannah samopouzdano nastavlja u istom smjeru. Ovoga puta radnja se dešava u Americi za vrijeme Velike Depresije 1930tih godina. Da sam se jako veselila ovoj knjizi, jesam. Zaljubila sam se u Aljasku, ne samo zbog priče, nego zbog divnih opisa prirode, načina pisanja i likova koje ću još dugo pamtiti.. Iz mene je uspjela izvući apsolutno sve emocije, i moram priznati da sam i od ove očekivala puno. No, iskreno, nekako sam ostala razočarana.

Ne mislim da je ovo loša knjiga. Nije. No daleko je to od razine Moje Aljaske. Početak je spor i zamoran, ali odradi svoje i čitatelje uspijeva uvući u sumornu stvarnost iščekivanja kiše, dosade maloga grada i repetitivnosti života. Također, uspijeva probuditi emocije kod čitatelja, a to uvijek cijenim, pa makar one bile i ljutnja na likove….jer bilo koja emotivna reakcija znak je kvalitete i umijeća autora. Daljnjih razvojem priča dobiva na tempu, no još uvijek to ostaje priča o teškim vremenima i teškim životima glavnih likova. Istovremeno, ovo je i priča o ženskoj snazi, upornosti i ljubavi. Ljubavi prema zemlji, ljubavi prema obitelji i želji za boljom budućnosti.

Kada završite sa čitanjem ove knjige, par dana ćete imati osjećaj kamena na srcu. Meni je trebalo neko vrijeme da se izvučem od tih teških emocija i osjećaja beznadnosti jer nekako u ovoj knjizi kao da sve ide samo iz gorega u gore. Iako je autorica izjavila da je ovo knjiga o nadi (ako su Amerikanci uspjeli preživjeti taj vremenski period, moći će preživjeti i sve ono što se danas dešava), ja nekako tu nadu nisam doživjela – kod mene je samo pobudila sjećanja na našu povijest. Mi ovdje znamo što znači čekanje u redu za crni kruh, skupljanje za jedan par obuće i svemirsku sreću ako rodbina iz iznozemstva pošalje barbiku. Kod nas je ta beznadnost još uvijek dio nedavne povijesti i svako podsjećanje na slična depresivna vremena na mene osobno ne djeluje baš najbolje. No, možda upravo to i je poanta ove knjige. Iznijeti realnost tog vremena, a ne ispričati bajku sa sretnim završetkom. Ja sam nekako cijelo vrijeme čitanja tragala za tom skrivenom porukom nade i osjećala sam se prevareno kada je nisam dobila. Možda u nekoj sljedećoj generaciji. Možda u nekim drugim vremenima.

Usprkos svemu, smatram da autorica zaslužuje priznanje za iscrpno istraživanje o putovanjima migranata prema Kaliforniji, kampovima u kojima su živjeli i općenoto svemu što se dešavalo u Americi početkom 20. st. Rijetke su knjige smještene u to vrijeme i drago mi je da sam kroz čitanje Četiri vjetra naučila nešto malo više o tom dijelu američke povijesti.

Izdavač: Znanje

⠀

⠀