Recenzija: Sve tvoje savršeno – Colleen Hoover

”Moram reći da je teško priznati da bi braku mogao biti kraj kad ljubav još uvijek postoji. Ljudi imaju sklonost vjerovanju da brak prestaje samo kad je ljubav izgubljena. Kad ljutnja zamijeni radost. Kad prijezir zamijeni sreću. Ali Graham i ja nismo ljuti jedno na drugo. Mi samo nismo isti ljudi kakvi smo nekada bili. ”

Ajme koja knjiga! Priznajem da sam u posljednje vrijeme nešto tvrđeg srca i da knjige teško dopiru do mene. Ne znam da li je to do ovog ludog vremena samoizolacije ili sam jednostavno podigla ljestvicu što se tiče očekivanja od knjiga. Od ove nisam puno očekivala, samo lagano i brzo štivo. Međutim, ono što sam dobila sve je samo ne lagano i brzo štivo.

Kako je moguće opisati početak ali i kraj jedne ljubavi? Kako je moguće opisati sve ono što jedan par prolazi na početku veze, no i ono što prolazi kada ta nakon godina braka ta ljubav krene kliziti kroz prste i sve što ostane je samo bol? Kako je moguće opisati tugu koja te razapinje i razdire iznutra? Da ste me pitali prije ove knjige, rekla bih da je to nemoguće. No, Colleen Hoover uspijeva u tome savršeno. Većina romana koncentrira se na onaj romantični dio svake veze, upoznavanje i strast, romansu i zaljubljenost, sve do momenta sudbonosnog ”da”. No Colleen nas vodi dalje, dalje od priče o savršenoj budućnosti. Ona govori o tome što se desi kada realnosti i problemi upletu svoje prste u nešto naizgled savršeno. Kada svaki pokušaj da isplivaš na površinu završi samo tako da toneš još dublje.

”Zašto se boriti za nešto što se vjerojatno nikada neće popraviti? Koliko dugo se par može hvatati prošlosti koja im je draža kako bi opravdali sadašnjost u kojoj niti jedno nije sretno?”

Centralna tema ove knjige problemi su sa neplodnošću. Na žalost, nešto je to što sam djelomično osjetila na svojoj koži, i nešto sa čim se i nekoliko mojih prijateljica moralo boriti. Srećom, svi smo dočekali svoje mrvice. No, što se dešava kada ono što toliko očekuješ ni nakon godina truda i pokušaja ne dolazi? Kako funkcionirati normalno kada cijeli svoj život podrediš tome i kada ta druga crtica na testu postane jedino što te može usrećiti u životu? Kako to može utjecati na odnose, ne samo na onaj sa partnerom, nego i odnose unutar obitelji, na odnose sa prijateljima? Colleen donosi zaista divan prikaz cijele te situacije, gdje čitatelj zaista može osjetiti patnju i bol likova i težinu koju nosi činjenica da baš ono što su najviše željeli kako bi okrunili svoju ljubav, možda nikada jedno drugome neće moći pružiti. Kako se pomiriti sa time i kako i da li nastaviti dalje pitanje je koje se provlači kroz cijelu knjigu.

Mnogo mlađih čitatelja neće razumjeti ovu knjigu u potpunosti. Neće se moći poistovjetiti sa likovima, niti razumjeti njihove postupke. I to je u redu. Za nas, srednju generaciju, ova knjiga je divna. Mogla bih izvući toliko citata, poistovjetiti se sa svakom emocijom i plakati na svakoj stranici. Colleen ovog puta pogađa ravno u srce, i zato je toliko savršena.

”Obasjaš li svjetlom samo svoje mane, sve tvoje savršeno će potamnijeti. ”

Izdavač: Naklada Neptun